Sudjelovanje na znanstvenome skupu "Diskontinuiteti u nacionalnoj filologiji"

Sažetak

Isticanjem autonomnosti kao važne značajke standardnoga jezika, tj. da nije potpuno izjednačiv s organskim idiomima pa se uči i biva općeprihvaćen, otvorila se i teza o neutralnosti standarda. Takva poželjna neutralnost ne dovodi u jednak položaj sve govornike, naime neki su govornici hrvatskoga jezika svojim podrijetlom bliže propisanoj normi, a i nije svim govornicima jednako prestižna pa je time upitna općeprihvaćenost, a onda i neutralnost standardnoga jezika. Struje koje govore o paradoksu neutralnosti upozoravaju na nelogičnost da je standardni jezik/varijetet sredstvo neutralne komunikacije, a upotrebljava se u formalnim situacijama i govornici ulažu trud. S druge strane, budući da se u novije vrijeme sve više govori o povjerenju u jezičnu zajednicu i o potrebi smanjenja razlika između kodifikacije i uzusa, što povlači za sobom i više prostora za izvanlingvistička načela pri stabiliziranju standarda, kao što je načelo proširenosti, ponovno se otvara pitanje neutralnosti standardnoga jezika. Pregled starijih i novijih viđenja o neutralnosti (unutar) standarda tako pokazuje diskontinuitet u definiciji i poimanju standarda.