SPAS OD ZABORAVA: Glazbeni portreti Alfreda Martinza i Giulija Smareglije

19. 5. 2026.

Autor: Janko Žufić

SPAS OD ZABORAVA: Glazbeni portreti Alfreda Martinza i Giulija Smareglije ponovno pred pulskom publikom PULA – Bogata, slojevita i nerijetko transnacionalna glazbena povijest Istre ponovno je oživjela zahvaljujući novom istraživačkom i umjetničkom projektu muzikologinje dr. sc. Lade Duraković. Pod nazivom „Portreti zaboravljenih skladatelja: Alfredo Martinz i Giulio Smareglia” , ovo stručno predstavljanje popraćeno koncertnim programom izvuklo je iz zaborava dvojicu iznimnih autora koji su ostavili neizbrisiv trag u kulturnom životu Pule na prijelazu stoljeća i u međuratnom razdoblju. Pulska je publika kroz ovo izlaganje imala priliku upoznati fascinantne biografije i sudbine umjetnika čije su note godinama ležale skrivene u arhivima: Alfredo Martinz (1866. – 1935.) prikazan je kao ključni stup pulskog građanskog glazbenog života. Nakon studija u Beču i dirigentske karijere u Rigi i Varšavi, Martinz od 1903. godine neumorno djeluje u Puli kao pedagog i dirigent zborova i orkestara (poput Società corale Polese ). Unatoč skromnim provincijskim uvjetima i poslijeratnoj krizi, skladao je upečatljiva djela – od prigodne duhovne kompozicije Canzone Mariana za obnovu izgorjele pulske katedrale, do poletnih opereta poput Silvestarske noći . Giulio Smareglia (1892. – 1975.) , sin glasovitog skladatelja Antonija Smareglije, predstavljen je kao svestrani intelektualac i profinjeni autor. Premda je po struci bio profesor kemije, Smareglia je bio plodan kompozitor čiji opus obuhvaća opere ( La falena , I dotti ), komorna djela i intimne solo pjesme, a čije je stvaralaštvo u Puli nasilno prekinuto poslijeratnim odlaskom u egzil u Italiju. Posebna vrijednost ovog projekta leži u činjenici da rad dr. Duraković nije ostao samo „slovo na papiru“. Za potrebe istraživanja i izvedbe, originalne note ustupljene su iz prestižnih zbirki kulturnih udruga i muzeja iz Gorizije i Trsta, a pulski su pijanisti na licu mjesta – izvođenjem Martinzove Polacce i Smareglijine Barcarole – udahnuli novi život ovoj zaboravljenoj baštini. Ova članak šalje snažnu poruku o važnosti revitalizacije lokalnog umjetničkog identiteta. Podsjeća nas da povijest Pule ne čine samo njezini spomenici, već i zvuci njezinih nekadašnjih sugrađana koje, zahvaljujući ovakvim projektima, ponovno učimo slušati i cijeniti. Članak je dostupan na poveznici , a nastao u sklopu projekta ISTRAMUZA

„NE TREBA STUDIRATI MUZIKU, DA BI JE MOGAO SHVATITI I ZAVOLJETI”: EMISIJE SLAVKA ZLATIĆA NA RADIO PULI

19. 5. 2026.

Autor: Janko Žufić

PULA – „Ne treba studirati muziku da bi je čovjek mogao shvatiti i zavoljeti“ – rečenica je kojom je legendarni istarski skladatelj, dirigent i pedagog Slavko Zlatić godinama pozdravljao slušatelje Radio Pule, a koja je postala temelj njegova prosvjetiteljskog rada. Upravo je ta fascinantna, a pomalo zaboravljena epizoda iz pulske kulturne povijesti bila u središtu novog znanstvenog izlaganja muzikologinje dr. sc. Lade Duraković. Kada se 1965. godine, nakon bogate zagrebačke karijere, ovaj rođeni Sovinjac doselio u Pulu kako bi preuzeo vođenje Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova, sa sobom je donio i veliku viziju: demokratizaciju klasične glazbe. Zlatić je duboko vjerovao da umjetnost ne smije biti zatvorena u elitne koncertne dvorane, već mora doprijeti do svakog čovjeka – radnika, seljaka i studenta. Glavno oružje u toj „bitki za slušatelje“, kako ju je sam nazivao, postao je upravo radijski eter. Kroz kultne emisije Radio Pule poput „Muzičkog utorka“ , „Svijeta glazbe“ i britkih komentara koncerata, Zlatić je na topao, duhovit i svima razumljiv način objašnjavao estetiku i povijest glazbe. Učio je Puljane kako slušati, kako prepoznati istinsku kvalitetu u moru površnih nota i, najvažnije, kako razviti glazbenu naviku kroz ponovno slušanje vrijednih djela. Istraživanje dr. Lade Duraković podsjeća nas na važnost Zlatićeve ostavštine. U vremenu kada se ozbiljna glazba često smatrala nerazumljivom, on je dokazao da je uz pravog mentora i medij poput radija moguće kulturno uzdignuti cijelu jednu zajednicu. Njegove radijske emisije ostale su trajan spomenik vremenu u kojem se preko radiovalova s puno ljubavi gradio kulturni identitet Istre. Prezentacija istraživanja dostupna je na poveznici . Istraživanje je nastalo na projektu ISTRAMUZA.

XXIV Convegno Internazionale sul violino - Međunarodna konferencija violonista 2025

19. 5. 2026.

Uređeno: 19. 5. 2026. u 20:41

Autor: Janko Žufić

ZABORAVLJENA GLAZBENA BAŠTINA PULE: Kako su vojni marševi, crkvene pjesme i istarski folklor izgradili kulturni identitet grada GORIZIA / PULA – U sklopu nedavno objavljenog zbornika radova s prestižnog XXIV. međunarodnog skupa o violini u Goriziji, pod nazivom „Mitteleuropa. Percorsi musicali e culturali” , svjetlo dana ugledao je iznimno zanimljiv rad istaknute pulske muzikologinje dr. sc. Lade Duraković. Njezin znanstveni rad pod nazivom „Esplorando il patrimonio compositivo di Pola...” donosi fascinantan pogled na Pulu s početka 20. stoljeća, prikazujući je kao pravi kulturni laboratorij i multietnički „lonac za taljenje” u kojem su se ispreplitali različiti europski utjecaji. Pula je na prijelazu stoljeća, transformacijom u glavnu ratnu luku Austrougarske, doživjela strelovit uspon. Taj kozmopolitski duh privukao je brojne umjetnike, a dr. Duraković u svom radu sudbinu grada i njegove burne povijesne mijene portretira kroz prizmu života i djela trojice skladatelja: Franz Jaksch i zlatno doba Mornaričkog orkestra: Kao njemački kapelnik u austrougarskoj Puli, Jaksch je skladao energičnu vojnu koračnicu Polesaner Landwehr Marsch (1901.). Njegovo djelo simbolizira čvrstu disciplinu, ali i optimizam tog imperijalnog razdoblja. Alfred Martinz i provincijska stvarnost pod fašizmom: Između dva svjetska rata, u znatno težim i politički strogo kontroliranim uvjetima talijanske uprave, djelovao je domaći autor Alfred Martinz. Prilagođavajući se skromnim lokalnim resursima, Martinz sklada duhovnu pjesmu Canzone Mariana , a prihod od prodaje nota bio je namijenjen obnovi pulske katedrale stradale u požaru. Slavko Zlatić i istarski folklor u egzilu: Suočen s političkim progonima talijanskih vlasti, hrvatski skladatelj Slavko Zlatić bježi u Zagreb. Tamo 1936. godine stvara svoj antologijski Simfonijski ples br. 2 (Istarski ples), koji spaja kasnoromantičarsku tradiciju s autohtonim, arhaičnim melosom istarskog sela, a djelo doživljava i zapaženu međunarodnu premijeru na Olimpijskim igrama u Berlinu. Ova reportaža dr. sc. Lade Duraković jasno pokazuje kako pulska glazbena baština nije tek puki skup starih nota, već živi dokument vremena. Rad dokazuje da čak i geografski periferne sredine poput Pule mogu stvoriti transnacionalne umjetničke vrijednosti koje i danas, u okviru suvremenih kulturoloških istraživanja, privlače veliku pažnju struke. Rad je dostupan na poveznici , a nastao u sklopu projekta ISTRAMUZA

Arhiva obavijesti