.jpg)
KORISNE POVEZNICE
U okviru aktivnosti posvećenih promicanju jezične raznolikosti, višejezičnosti i znanstvenom istraživanju kognitivnih aspekata usvajanja jezika, na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli održano je predavanje Un viaggio nella competenza bilingue prof. dr. sc. Andree Marinija, redovitog profesora opće psihologije na Sveučilištu u Udinama (Università degli Studi di Udine). Predavanje je održano 21. listopada 2026. godine, u okviru obilježavanja Tjedna talijanskoga jezika u svijetu, na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Nakon održane Lectio magistralis, s prof. Marinijem realiziran je intervju u kojem su dodatno razmotreni ključni teorijski i empirijski aspekti njegova izlaganja, s posebnim naglaskom na suvremene spoznaje o dvojezičnosti, njezinim učincima na kognitivni razvoj, neurokognitivnim mehanizmima obrade više jezika te ulozi obrazovnog sustava u poticanju višejezičnih kompetencija.
Polazeći od suvremenih interdisciplinarnih pristupa psiholingvistici i kognitivnoj neuroznanosti, prof. Marini istaknuo je kako dvojezičnost nije jedinstvena, homogena niti jednostavno mjerljiva kategorija. Riječ je o složenom i dinamičnom skupu jezičnih kompetencija čiji se oblik i stupanj razvijenosti razlikuju ovisno o dobi usvajanja jezika, individualnim sposobnostima, obiteljskom i društvenom okruženju te učestalosti i kontekstima njihove uporabe. Posebno je naglašena razlika između aktivne i pasivne jezične kompetencije, odnosno činjenica da pojedinac može raspolagati funkcionalnim znanjem određenoga jezika i kada ga ne upotrebljava aktivno u govornoj komunikaciji. U tom je kontekstu razmotrena i posebnost višejezičnoga istarskog prostora, u kojem se svakodnevno isprepliću hrvatski, talijanski, istrovenetski i drugi jezični idiomi. Takva jezična stvarnost upućuje na potrebu širega razumijevanja dvojezičnosti i višejezičnosti, koje nadilazi tradicionalne kriterije gramatičke kompetencije i formalne jezične pismenosti. Prof. Marini pritom je objasnio razliku između simultanog i sukcesivnog usvajanja jezika, kao i između uravnotežene i dominantne dvojezičnosti, naglašavajući da jezične kompetencije pojedinca treba promatrati u odnosu na konkretne komunikacijske i društvene okolnosti. Značajan dio razgovora bio je posvećen odnosu dvojezičnosti i kognitivnoga razvoja djece. Osvrćući se na raširenu pretpostavku prema kojoj odrastanje uz dva jezika može uzrokovati jezičnu zbrku ili usporiti razvoj jezičnih sposobnosti, prof. Marini istaknuo je važnost razlikovanja uobičajenih razvojnih varijacija od mogućih prethodno postojećih razvojnih teškoća. Kontinuirana, kvalitetna i dovoljno strukturirana izloženost dvama jezicima omogućuje djetetu razvoj obiju jezičnih kompetencija, bez nužnih negativnih posljedica za opći jezični razvoj. Pritom je posebno istaknuo važnost stabilnih komunikacijskih obrazaca i predvidljivosti jezičnog okruženja, osobito u obiteljskom kontekstu. Razmatrajući pitanje jezičnoga repertoara dvojezične djece, Marini je ukazao na činjenicu da količina leksičkih jedinica koje dijete usvaja u pojedinom jeziku ovisi, među ostalim, o vremenu i intenzitetu izloženosti tom jeziku. Međutim, manji opseg vokabulara u jednom jeziku ne može se automatski tumačiti kao pokazatelj slabijih kognitivnih sposobnosti. Naprotiv, dvojezično dijete raspolaže širim pojmovnim repertoarom koji može aktivirati i izraziti u različitim jezičnim sustavima. Time se dodatno potvrđuje potreba za sveobuhvatnim vrednovanjem jezičnih kompetencija, uzimajući u obzir ukupni jezični i konceptualni potencijal pojedinca. Posebno važna tema razgovora odnosila se na neurokognitivne mehanizme koji podupiru uporabu više jezika. Pozivajući se na rezultate međunarodnih istraživanja i metaanalitičkih analiza, prof. Marini objasnio je da su kod višejezičnih govornika različiti jezični sustavi istodobno aktivni, čak i kada se u konkretnoj komunikacijskoj situaciji upotrebljava samo jedan jezik. Učinkovita komunikacija stoga podrazumijeva kontinuirano upravljanje aktivacijom jezika, selektivno potiskivanje onih jezičnih sustava koji u određenom trenutku nisu relevantni te usmjeravanje pozornosti na odgovarajući komunikacijski kontekst. Takvi procesi uključuju složene izvršne kognitivne funkcije, osobito inhibicijsku kontrolu, selektivnu pozornost i kognitivnu fleksibilnost. Dvojezičnost se stoga može promatrati kao iskustvo koje zahtijeva kontinuirano angažiranje mehanizama kognitivne regulacije. U razgovoru je istaknuta i moguća povezanost takvih iskustava s kognitivnom rezervom i procesima kognitivnog starenja. Prof. Marini pritom je predstavio rezultate istraživanja koja upućuju na moguću povezanost dugotrajne uporabe više jezika s kasnijom pojavom kliničkih simptoma određenih neurodegenerativnih bolesti. Ova istraživačka perspektiva posebno je značajna za razumijevanje dugoročnih učinaka jezičnog iskustva na organizaciju i funkcionalnu prilagodljivost kognitivnog sustava. Izrazito važan dio intervjua odnosio se na predstavljanje istraživanja provedenog na području Pule, usmjerenog na usporedbu jezičnih i kognitivnih kompetencija djece izložene hrvatskom i talijanskom jeziku s kompetencijama njihovih jednojezičnih vršnjaka. Istraživanje, koje vodi prof. dr. sc. Nada Poropat Jeletić, ravnateljica Centra za istraživanje jezične i kulturne baštine Istre, provodi se u okviru projekta financiranog sredstvima Europske unije. Prof. Marini u istraživanju sudjeluje kroz metodološko usmjeravanje i statističku obradu prikupljenih podataka, dok je prikupljanje istraživačke građe povjereno lokalnom istraživačkom timu. Preliminarni rezultati istraživanja pokazuju zanimljive razlike u pojedinim aspektima kognitivnog funkcioniranja djece izložene dvama jezicima. U usporedbi s jednojezičnim vršnjacima, dvojezična djeca pokazala su prednosti u inhibicijskoj kontroli, odnosno sposobnosti potiskivanja neprimjerenih odgovora, kao i u kognitivnoj fleksibilnosti, koja se očituje u uspješnijem prebacivanju s jednog zadatka na drugi. Navedeni rezultati osobito su relevantni jer proizlaze iz istraživanja provedenog u lokalnom, višejezičnom društvenom kontekstu te pridonose empirijskom razumijevanju odnosa između jezične izloženosti i kognitivnih procesa. Budući da je istraživanje još uvijek u tijeku i da se nastavlja uključivanje novih sudionika, dobivene nalaze potrebno je promatrati kao preliminarne, uz očekivanje njihove daljnje provjere i nadogradnje na većem istraživačkom uzorku. U kontekstu obrazovnih politika i pedagoške prakse, prof. Marini posebno je naglasio kako učinkovito poticanje višejezičnosti zahtijeva odmak od isključivo formalističkog pristupa učenju jezika. Jezik, prema njegovu tumačenju, ne bi trebao biti samo predmet poučavanja i usvajanja gramatičkih pravila, nego prije svega sredstvo stvarne komunikacije, socijalne interakcije i aktivnog sudjelovanja u različitim životnim situacijama. Školsko okruženje stoga bi trebalo stvarati autentične komunikacijske kontekste u kojima se učenici služe ciljnim jezikom kao funkcionalnim sredstvom sporazumijevanja. Takav pristup podrazumijeva sustavno njegovanje jezične uronjenosti, kontinuiteta izloženosti i pozitivnog odnosa prema jezičnoj raznolikosti. Navedena perspektiva posebno je relevantna za Istru, čiji višejezični i multikulturni karakter predstavlja vrijedan društveni i obrazovni resurs. Uvažavanje različitih jezičnih biografija i kompetencija, kao i stvaranje institucionalnih i društvenih uvjeta za ravnopravnu uporabu jezika, predstavljaju važne preduvjete za razvoj uključivoga obrazovnog okruženja i očuvanje nematerijalne kulturne baštine. Intervju je otvorio i pitanja budućih istraživačkih smjerova, osobito u pogledu načina na koji se različiti jezični sustavi organiziraju u mozgu ovisno o dobi njihova usvajanja, kao i odnosa između jezičnog iskustva, kognitivne plastičnosti i individualnih razvojnih putanja. Time je dodatno potvrđena interdisciplinarna narav suvremenih istraživanja dvojezičnosti, koja povezuju psihologiju, lingvistiku, neuroznanost, obrazovne znanosti i istraživanja kulturne raznolikosti. Predavanje i razgovor s prof. Andreom Marinijem pridonijeli su produbljivanju znanstvenog razumijevanja dvojezičnosti kao višedimenzionalnog fenomena koji nadilazi granice jezične kompetencije i obuhvaća kognitivne, neurobiološke, obrazovne i sociokulturne aspekte ljudskog razvoja. Istodobno su istaknuli važnost lokalnih istraživanja u međunarodnom znanstvenom kontekstu te potvrdili vrijednost povezivanja akademske zajednice, istraživačkih institucija i obrazovnog sustava u promicanju višejezičnosti. U konačnici, središnja poruka susreta jest da jezična raznolikost nije prepreka koju je potrebno prevladati, nego vrijedan razvojni, intelektualni i društveni potencijal koji je potrebno sustavno njegovati. U tom smislu, ulaganje u višejezično obrazovanje, znanstveno istraživanje i očuvanje jezične baštine predstavlja važan doprinos izgradnji otvorenoga, uključivoga i kulturno pluralnog europskog društva.
Prilog Luise Sorbone:
As part of activities dedicated to promoting linguistic diversity, multilingualism and scientific research into the cognitive dimensions of language acquisition, a lecture entitled Un viaggio nella competenza bilingue was delivered at Juraj Dobrila University of Pula by Professor Andrea Marini, Full Professor of General Psychology at the University of Udine (Università degli Studi di Udine). The lecture took place on 21 October 2026, as part of the celebrations marking the Week of the Italian Language in the World, at the Department of Italian Studies, Faculty of Humanities, Juraj Dobrila University of Pula. Following the Lectio magistralis, an interview was conducted with Professor Marini, providing an opportunity to further explore the key theoretical and empirical dimensions addressed in his lecture. Particular attention was devoted to contemporary research on bilingualism, its effects on cognitive development, the neurocognitive mechanisms underlying multilingual language processing, and the role of educational systems in fostering multilingual competences.
Drawing on contemporary interdisciplinary approaches in psycholinguistics and cognitive neuroscience, Professor Marini emphasised that bilingualism should not be understood as a single, homogeneous or readily measurable category. Rather, it represents a complex and dynamic constellation of linguistic competences whose development and degree of proficiency vary according to the age at which languages are acquired, individual abilities, family and social environments, and the frequency and contexts of language use. Particular emphasis was placed on the distinction between active and passive language competence, highlighting that individuals may possess functional knowledge of a language even when they do not actively use it in spoken communication. In this context, the specific characteristics of the multilingual environment of Istria were also discussed, where Croatian, Italian, Istro-Venetian and other linguistic varieties coexist and interact in everyday communication. This linguistic reality calls for a broader understanding of bilingualism and multilingualism that extends beyond traditional criteria of grammatical competence and formal linguistic literacy. Professor Marini also explained the distinction between simultaneous and sequential language acquisition, as well as between balanced and dominant bilingualism, emphasising that individual linguistic competences must be examined in relation to specific communicative and social circumstances. A substantial part of the interview focused on the relationship between bilingualism and children’s cognitive development. Addressing the widespread assumption that growing up with two languages may cause linguistic confusion or delay language development, Professor Marini highlighted the importance of distinguishing between normal developmental variations and potential pre-existing developmental difficulties. Continuous, high-quality and sufficiently structured exposure to two languages enables children to develop competence in both without necessarily experiencing negative consequences for their overall language development. He also emphasised the importance of stable communication patterns and predictable linguistic environments, particularly within the family context. When discussing the linguistic repertoires of bilingual children, Marini pointed out that the number of lexical items acquired in each language depends, among other factors, on the duration and intensity of exposure to that language. However, a smaller vocabulary in one language cannot automatically be interpreted as an indicator of weaker cognitive abilities. On the contrary, bilingual children develop a broader conceptual repertoire that they can activate and express through different linguistic systems. This further demonstrates the need for comprehensive assessment of linguistic competence, taking into account the individual’s overall linguistic and conceptual potential. Another particularly important topic concerned the neurocognitive mechanisms that support the use of multiple languages. Referring to findings from international research and meta-analytical studies, Professor Marini explained that, in multilingual speakers, different linguistic systems remain simultaneously active, even when only one language is being used in a particular communicative situation. Effective communication therefore involves the continuous regulation of language activation, the selective inhibition of linguistic systems that are not relevant at a given moment, and the allocation of attention to the appropriate communicative context. These processes engage complex executive cognitive functions, particularly inhibitory control, selective attention and cognitive flexibility. Bilingualism can therefore be viewed as an experience that requires the continuous engagement of cognitive regulation mechanisms. The interview also addressed the potential relationship between multilingual experience, cognitive reserve and processes associated with cognitive ageing. Professor Marini referred to research suggesting a possible association between long-term multilingual language use and a later onset of clinical symptoms in certain neurodegenerative diseases. This research perspective is particularly relevant to understanding the long-term effects of linguistic experience on the organisation and functional adaptability of the cognitive system. An especially significant part of the interview focused on research conducted in the Pula area, examining and comparing the linguistic and cognitive competences of children exposed to Croatian and Italian with those of their monolingual peers. The research, led by Professor Nada Poropat Jeletić, Director of the Centre for Research into the Linguistic and Cultural Heritage of Istria, is being carried out within the framework of a project funded by the European Union. Professor Marini contributes to the study through methodological guidance and statistical data analysis, while data collection is undertaken by the local research team. The preliminary findings indicate interesting differences in certain aspects of cognitive functioning among children exposed to two languages. Compared with their monolingual peers, bilingual children demonstrated advantages in inhibitory control, namely the ability to suppress inappropriate responses, as well as in cognitive flexibility, reflected in their greater ability to switch between tasks. These findings are particularly relevant because they derive from research conducted within a local multilingual social context and contribute to the empirical understanding of the relationship between linguistic exposure and cognitive processes. As the study is still ongoing and additional participants are continuing to be recruited, the findings should be regarded as preliminary, with further validation and development expected through research involving a larger sample. In the context of educational policies and pedagogical practice, Professor Marini particularly emphasised that the effective promotion of multilingualism requires moving beyond an exclusively formalistic approach to language learning. In his view, language should not be treated merely as a subject through which grammatical rules are taught and acquired, but primarily as a means of authentic communication, social interaction and active participation in different life situations. Educational environments should therefore create meaningful communicative contexts in which students use the target language as a functional means of interaction. Such an approach entails the systematic promotion of linguistic immersion, sustained exposure and positive attitudes towards linguistic diversity. This perspective is particularly relevant to Istria, whose multilingual and multicultural character represents a valuable social and educational resource. Recognising diverse linguistic biographies and competences, while establishing institutional and social conditions that enable the equitable use of different languages, constitutes an important prerequisite for developing inclusive educational environments and safeguarding intangible cultural heritage. The interview also raised questions concerning future research directions, particularly the ways in which different linguistic systems are organised in the brain depending on the age of acquisition, as well as the relationship between linguistic experience, cognitive plasticity and individual developmental trajectories. This further confirmed the interdisciplinary nature of contemporary bilingualism research, which brings together psychology, linguistics, neuroscience, educational sciences and research into cultural diversity. The lecture and subsequent interview with Professor Andrea Marini contributed to a deeper scientific understanding of bilingualism as a multidimensional phenomenon extending beyond linguistic competence to encompass cognitive, neurobiological, educational and sociocultural dimensions of human development. At the same time, they highlighted the importance of local research within the international scientific context and reaffirmed the value of cooperation between academia, research institutions and educational systems in promoting multilingualism. Ultimately, the central message of the meeting is that linguistic diversity should not be regarded as an obstacle to be overcome, but rather as a valuable developmental, intellectual and social resource that deserves systematic support and cultivation. In this regard, investment in multilingual education, scientific research and the preservation of linguistic heritage represents an important contribution to building an open, inclusive and culturally pluralistic European society.
Article by Luisa Sorbone: