Obilježavanje Međunarodnog dana žena i djevojaka u znanosti 11. veljače 2026. na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli

Povodom toga dana, na našem Sveučilištu razgovarali smo s dvjema znanstvenicama čiji su
profesionalni putovi različiti, ali se susreću u istoj strasti prema znanju, istraživanju i radu sa
studentima. Intervjui s višom lektoricom Stefanijom Silli s Filozofskog fakulteta i izvanrednom
profesoricom Nicolettom Saulig s Tehničkog fakulteta donose humanističku i STEM
perspektivu te otvaraju prostor za promišljanje o motivaciji, izazovima i vrijednostima koje
oblikuju znanstvenu karijeru.
Njihove priče podsjećaju da u znanosti ne postoji samo jedan put te da su raznolikost
iskustva, ustrajnost i hrabrost često jednako važne kao i znanje. Nadamo se da će njihove
riječi biti poticaj mladima, osobito djevojkama, da znanost prepoznaju kao prostor u kojem
imaju pravo istraživati, postavljati pitanja i graditi karijeru u skladu sa sobom.

Stefani Silli, lekt.

Možete li nam ukratko predstaviti svoje područje rada i čime se trenutačno najviše
bavite u znanstvenom i nastavnom radu?

Moje ime je Stefani Silli. Viša sam lektorica na Odsjeku za azijske studije na Filozofskom
fakultetu pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Predajem japanski jezik, odnosno najviše
izvodim nastavu iz jezičnih kolegija na prijediplomskom studiju, kao i didaktiku podučavanja
japanskog jezika kao stranog jezika na diplomskom studiju japanologije.
U svom znanstvenom istraživanju bavim se proučavanjem rodnog identiteta u suvremenoj
japanskoj književnosti, na primjeru djela ženskih autorica. Inače sam diplomirala i povijest
umjetnosti, tako da je moje područje istraživanja dosta široko i interdisciplinarno. Bavila sam
se istraživanjem tema vizualnog identiteta i umjetnosti, kao i metodikom podučavanja
japanskog jezika, no sada sam najviše usmjerena na područje istraživanja identiteta i
konstrukcije ženskosti, muškosti, queer identiteta, identiteta drugosti i reprezentacije iskustva
i identiteta, odnosno realnosti unutar japanske suvremene književnosti.
Tijekom istraživanja japanske književnosti susrela sam se s činjenicom da je pozicija žena i
ženskih spisateljica često bila marginalizirana i zanemarena unutar književnog kanona. Tu
sam primijetila određeni istraživački jaz te sam se usredotočila na proučavanje jezičnih i
narativnih strategija koje spisateljice koriste prilikom konstruiranja modela ženskosti,
muškosti i drugosti. Zanimale su me teme roda, spola, seksualnosti, tjelesnosti te rodnih
stereotipa koji prevladavaju unutar japanske kulture. Htjela sam vidjeti na koji način ženske
autorice konstruiraju, dekonstruiraju i pregovaraju identitet u svojim djelima.

Što Vas je potaknulo da se odlučite za znanstvenu karijeru u tom području?

Ne mogu reći da je postojao jedan ključan trenutak ili eureka-moment koji me naveo da se
time bavim. Oduvijek su me zanimale teme identiteta i književnost kao prostor otpora.
Književnost nije samo mjesto izražavanja različitih identiteta, načina života i iskustava, nego i
prostor njihova stvaranja.

Je li postojao neki „ključni trenutak“ ili osoba koja je utjecala na tu odluku?

Ako bih istaknula ženski uzor koji me ohrabrio i potaknuo na istraživački put, to bi svakako
bila prof. dr. sc. Irena Srdanović. Ona me uvijek ohrabrivala, vjerovala u mene i pokazala mi
da je u redu biti ambiciozna, slijediti svoje snove, ne bojati se i biti glasna u vezi onoga što
želiš. Bila mi je velika podrška na mom profesionalnom putu i u mojoj karijeri.

Kako biste opisali svoj profesionalni put, koji su bili najveći izazovi, a koje najvažnije
prilike ili postignuća u karijeri?

Jedan od najvećih izazova u ovom poslu definitivno je pronalazak balansa. Balans između
opsega posla, kvalitetnog poučavanja, kontinuiranog profesionalnog razvoja, uvođenja
inovativnih metoda i pristupa u nastavi, motiviranja i ohrabrivanja studentica i studenata, ali i
rada na vlastitom znanstvenom istraživanju, koje uključuje čitanje, pisanje, izlaganja i
objavljivanje. Znanstvena karijera nije posao od osam do četiri, već način života koji se
isprepliće s privatnim i profesionalnim sferama.
Zato smatram da je važno imati i neki hobi, posvetiti se sebi i zadržati dozu zaigranosti. Meni
je osobno najveći izazov pronaći taj balans, osobito kada ste strastveni prema onome što
radite i lako se u tome izgubite.
Što se tiče uspjeha i postignuća, svakako bih istaknula rad sa studenticama i studentima na
odsjeku. Divno je biti dio njihovog života, njihovih priča i razvoja, posebno kada znam da će
znanje stečeno u učionici primijeniti i izvan nje. Naš međusobni odnos, poštovanje, razmjena
ideja i diskusije stalna su mi inspiracija.
Naravno, tu su i profesionalni uspjesi, poput izlaganja na konferencijama, objavljenih radova,
rada na projektima i suradnje sa zajednicom. Aktivno sam uključena u podučavanje
japanskog jezika.

Koliko je, prema Vašem iskustvu, danas akademska zajednica otvorena i poticajna za
mlade posebice za žene?

Smatram da je današnja akademska zajednica otvorenija i poticajnija za mlade, posebice za
žene, nego što je bila kada sam ja bila studentica. Postoji više prilika, projekata, razmjena,
mobilnosti i mentorskih programa, barem iz mog iskustva u području humanistike, u kojem je
prisutan veći broj žena.
Kao članica ženskog kolektiva na odsjeku, nisam se susrela s diskriminacijom ili preprekama
zato što sam žena, no mogu govoriti isključivo iz vlastitog iskustva.
Što biste, iz današnje perspektive, poručili sebi na početku znanstvene karijere?
Sebi bih poručila da slušam svoju intuiciju, vjerujem svom unutarnjem glasu i da ne budem
prestroga i pretjerano kritična prema sebi. Važno mi je prakticirati nježnost prema sebi i ne
uspoređivati se s drugima, jer je svačiji put drugačiji. Ima vremena i važno je biti hrabra,
osobito ako postoji strast prema istraživanju, otkrivanju nepoznatog i stvaranju novog znanja.
U redu je ne znati sve, jer je upravo to preduvjet za nova otkrića.

Što biste, povodom Dana žena i djevojaka u znanosti, ali i općenito, poručili
studenticama koje razmišljaju o daljnjem obrazovanju ili započinjanju karijere u
znanosti?

Mladim ženama bih preporučila da, ako u sebi imaju radoznali i strastveni duh te želju za
istraživanjem, čitanjem i učenjem, budu svjesne da je znanstveni rad kontinuiran proces i
dugoročna posvećenost jednoj temi. Neka budu hrabre i odvažne, neka se ne ustručavaju ni
onda kada misle da ne ispunjavaju sve kriterije za neku poziciju ili projekt. Upravo takvi
iskoraci otvaraju neočekivane puteve.
Važno je izlaziti iz zone komfora. To je nešto što je mene uvijek vodilo, čak i kada me bilo
strah. Oduvijek sam težila nekonvencionalnim pristupima i drugačijim rutama. Ako imate tu
unutarnju želju i ako vas nešto neprestano kopka, svakako idite u tom smjeru. U znanosti
ima mjesta za sve perspektive žena, njihove vizije, senzibilitete, pristupe i metode, koji su
itekako potrebni. Samo treba hrabro krenuti i odvažiti se.

izv. prof. dr. sc. Nicoletta Saulig

Možete li nam ukratko predstaviti svoje područje rada na Tehničkom fakultetu u Puli te čime se trenutačno najviše bavite u znanstvenom i nastavnom radu?

Moje ime je Nicoletta Saulig i izvanredna sam profesorica na Tehničkom fakultetu pri
Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Moje područje istraživanja je obrada signala. To je vrlo široko
područje, s obzirom na to da je signal zapravo svaka funkcija koja donosi informaciju. U tom
smislu držim velik broj kolegija, kako na Tehničkom fakultetu, tako i na Fakultetu informatike.
To su kolegiji poput Signala i sustava, Slučajnih procesa, Teorije informacija i drugi.
Moje trenutno područje istraživanja je obrada slike, odnosno pronalazak skrivenih struktura i
njihova detekcija u slikama koje nisu uvijek vidljive, ali utječu na percepciju slike.

Što Vas je potaknulo da se odlučite za znanstvenu karijeru u STEM području?

Na karijeru u STEM području nije me potaknuo nikakav poseban trenutak niti određena
osoba, već niz okolnosti i životnih iskustava. Prvenstveno sam željela raditi u području u
kojem će rezultati mog rada biti evaluirani isključivo prema objektivnim pokazateljima. Htjela
sam se baviti nečim gdje se moj rad vrednuje prema rezultatima, mjerljivim podacima i
brojkama, a ne na temelju subjektivne procjene ili osobnih preferencija.

Kako biste opisali svoj profesionalni put, koji su bili najveći izazovi, a koje najvažnije prilike ili postignuća u karijeri?

Najveći izazov u mom profesionalnom putu, koji traje i danas, jest usklađivanje moje strasti
prema poslu i majčinstva. To je nešto s čime se svakodnevno suočavam.
Što se tiče postignuća u dosadašnjoj karijeri, ponosna sam na mnogo toga. Izdvojila bih
nagradu za iznimni doprinos u doktorskoj disertaciji na FER-u, zatim nekoliko vrlo prestižnih
publikacija te vođenje institucionalnog projekta na Sveučilištu u Puli, koji je iznimno
dinamičan i donosi neočekivano dobre rezultate.

Koliko je, prema Vašem iskustvu, danas akademska i znanstvena zajednica otvorena i
poticajna za mlade u STEM području, osobito za žene?

Akademska zajednica, a posebno STEM zajednica, vrlo je otvorena prema doprinosu mladih.
Razlog tome je što su kreativnost i inovativnost glavni pokretači STEM područja, ali i
znanstvenog djelovanja općenito. Upravo je kreativnost ono što najviše odlikuje mlade ljude.
Mladi često razmišljaju izvan ustaljenih obrazaca i još nemaju iskustvo koje ponekad može
ograničavati inovativne ideje i različite pristupe razmišljanju. Zbog toga su mladi prepoznati
kao snažan pokretač i značajan doprinos STEM području, ali i znanosti općenito.
U tom kontekstu ne bih radila razliku između mladih muškaraca i mladih žena. Kreativnost je
osobina koja odlikuje sve mlade ljude koji su predani ovom području. Zbog toga nemam neku
posebnu poruku isključivo za žene, jer su u STEM području svi ravnopravni i jednako
prihvaćeni.

Koliko je važno da mladi imaju priliku čuti o različitim profesionalnim putovima i
uspjesima u znanosti i STEM području te kakvu ulogu takvi primjeri imaju u
oblikovanju njihove karijere?

Smatram da je vrlo važno da mladi imaju priliku čuti pozitivna iskustva i vidjeti pozitivne
primjere uspješnih ljudi iz STEM područja i znanosti općenito. Iz mog iskustva, mladi često
ne biraju buduću karijeru prema konkretnom poslu koji žele raditi, jer im je teško zamisliti
kako će taj posao izgledati. Umjesto toga, biraju kakva osoba žele biti u budućnosti. Upravo
zato je važno mladima prikazivati pozitivne i poticajne primjere, kako bi mogli projicirati sliku
sebe u budućnosti.

Koje biste vještine ili osobine izdvojili kao posebno važne za uspjeh u znanstvenoj
karijeri, osobito u tehničkim i STEM disciplinama?

U STEM području posebno su važne osobine za uspjeh, a prva među njima je ustrajnost.
Često nailazimo na probleme na kojima je potrebno dugo i uporno raditi te se ne obeshrabriti
ako rješenje ne dođe odmah. Druga važna osobina je samokritičnost, jer pogreške su
sastavni dio procesa. Često se moramo suočavati s tuđim stavovima, metodama i
rezultatima koji su ponekad bolji od naših, pa je važno biti istovremeno uporan, ali i ponizan.
Što biste, iz današnje perspektive, poručili sebi na početku znanstvene karijere?
Kada bih se mogla vratiti na početak svoje karijere, poručila bih sebi da se manje nerviram
oko stvari koje nisu savršene, da budem tolerantnija prema vlastitim pogreškama i da imam
povjerenja da se uz dovoljno rada i truda sve može riješiti. Također bih si savjetovala da, kad
god je moguće, ne radim vikendom, jer vrijeme je nemoguće nadoknaditi, dok se sve ostale
stvari uz rad mogu riješiti.

Što biste, povodom Dana žena i djevojaka u znanosti, ali i općenito, poručili
studenticama koje razmišljaju o daljnjem obrazovanju ili započinjanju karijere u
znanosti?

Povodom Dana žena i djevojaka u znanosti, poručila bih studenticama i maturanticama koje
razmišljaju o upisu STEM područja ili o znanstvenoj karijeri da je znanost, a posebno STEM,
spoj kreativnosti, slobodnog razmišljanja i samostalnog pristupa radu. U svim tim aspektima
žene nisu ni na koji način podređene nekakvim muškim vrijednostima. Naprotiv, sve te
kvalitete žene imaju, jer one nipošto nisu isključivo muška domena.
Zato žene u znanosti i STEM području ne trebaju brinuti da će biti zakinute ili da će im biti
teže. U tom smo prostoru svi ravnopravni, osobito u STEM području koje predstavlja
posebnu zajednicu ljudi povezanih zajedničkim interesima. U takvom okruženju podjele na
muško i žensko gube važnost i postaju trivijalne.

Facebook: https://fb.watch/FbYuPv4xpe/ 
Instagram: https://www.instagram.com/p/DUnDV2DDHYH/